O Hrvatskoj

Zemljopisni položaj:

Hrvatska se prostire od krajnih istočnih rubova Alpi na sjeverozapadu do Panonske nizine i obala Dunava na istoku, središnji joj dio pokriva planinski masiv Dinare, a južni joj dio završava na obali Jadranskog mora.

Površina:

Kopneni dio iznosi 56.542 km2, a površina teritorijalnog mora 31.067 km2.

Napučenost:

4.437.460 stanovnika; nacionalni sastav: većina stanovništva su Hrvati; nacionalne manjine su Srbi, Slovenci, Mađari, Bošnjaci, Talijani, Česi i ostali.

Državno uređenje:

Hrvatska je višestranačka parlamentarna republika.

Glavni grad:

Zagreb (779.145 st.) gospodarsko, prometno, kulturno i akademsko središte zemlje.

Dužina morske obale:

5835 km, od toga 4058 km obale otoka, hridi i grebena.

Broj otoka, hridi i grebena:

1185; najveći otoci Krk i Cres; nastanjenih otoka je 50.

Najveći vrh:

Dinara 1831 m/nm

Klima:

U Hrvatskoj postoje dvije klimatske zone; u unutrašnjosti prevladava umjerena kontinentalna klima, djelomice i planinska, dok područjem uzduž jadranske obale vlada ugodna mediteranska klima s mnogo sunčanih dana; suha i vruća ljeta, blage i vlažne zime; prosječna temperatura u unutrašnjosti: siječanj 0 do 2°C, kolovoz 19 do 23°C; prosječna temperatura u primorju: siječanj 6 do 11°C, kolovoz 21 do 27°C; temperatura mora zimi je 12°C, a ljeti oko 25°C.

Novac:

kuna (kuna=100 lipa). Valute se mijenjaju u bankama, mjenjačnicama, poštama, putničkim agencijama, hotelima;
Službeni jezik i abeceda
Hrvatski jezik i latinica

Religija

Većinu populacije čine Rimokatolici,a od ostalih tu su Ortodoksna vjera, Muslimani te ostali pravci kršćanstva.

Povijest i kultura

Hrvatska je uistinu jedinstvena ne samo po svom kristalno čistom plavom moru već i po različitim kulturama koje su se tisućlječima izmjenjivale,a ponekada i spajale jedna u drugu.

Jadransko more ne samo da je smješteno u Mediteranu već zadire u samo srce Europe te je zbog toga jako ekonomično za povezivanje Europe i istoka. Gore navedeni razlozi također su uzrok tomu da je Jadran kolijevka drevnih civilizacija. Mnogo materijalnih dokaza napokon su počeli izlaziti na vidjelo iz mračnih dubina Jadrana koji govore tomu u prilog. Obala Jadrana bila je naseljena već u kameno doba,a postoje dokazi da je i većina otoka koji su bili pristupačni u to doba bili naseljeni (primjer: arheološka nalazišta na otoku Hvaru i Palagruži). Zahvaljujući geografskim karakteristikama obale sa mnogim uvalama i prolazima, obalni je pojas uvijek bio važna trgovačka i nautička ruta.

Arheološka nalazišta isto tako potvrđuju da su u 6. st. pK Grci morem trgovali s Ilirima te da su na ovim područjima osnovali svoje kolonije.

Kasnije su došli i Rimljani koji ne samo da su gradili palače i odmarališta nego su proveli dobar dio vremena na moru pa tako postoje brojna podvodna nalazišta između Pule i Cavtata. Najviše pronađenih predmeta su amfore koje su se u to doba koristile za pohranu gotovo svega: od vina preko ulja do parfema. Svaki put kada zaronite, zasigurno ćete naći ostatke antiknih brodova i njihovih tereta. Jedan od najvažnijih nalazišta iz toga doba su ostaci velikih lončanih spremnika koji su bili ugrađivani u brodove za prijevoz rasutog tereta (žito itd.) Jedno takvo nalazište nalazi se blizu Cavtata dok je drugo blizu Murtera.

Nova era svanula je nakon dolaska Slavena,a taj period obilježen je stalnom borbom za nadmoć i obranu od raznih neprijatelja. Eminentni Dubrovnik ustrojen kao republika imao je važnu ulogu u kulturi i trgovini. Kao podsjetnik na ta vremena služi olupina broda iz 17. st. – galija koja je plovila iz Venecije prevozeći razna stakla i druge vrijedne predmete,a pretrpila je udare topova i potopila se kraj otoka Olipa na Dubrovačkoj obali.

U 18. st. Napoleon je vladao kratko vrijeme nakon čega je na vlast došla monarhija Austrija. Slijedećih sto godina italija i Austrija borile su se za prevlast na obali,a stvar je kulminirala bitkom na Visu 1866. Austrijska flota koju je predvodio admiral Tegetthoff sa zapovijednog broda Erzherzog Ferdinand Max suprotstavila se admiralu Persanu, zapovijedniku Talijanske flote. U bitci je Persano bio poražen na svom brodu Re d'Italia od strane Tegetthoffa pa se Talijanska flota povukla poražena.

Dokazi iz tih vremena mogu se naći kako na obali tako i u moru u olupinama i ostacima nekada velikih brodova. Period Austro – Ugarske vlasti slijedio je nakon toga. Građene su luke i utvrđivane, a trgovina i brodogradnja su procvale. Tijekom dva Svijetska rata, Jadransko je more bilo jedno od važnijih poprišta te isto tako postoji dosta olupina koje idu tomu u prilog. Na primjer, pokraj Pule (koja je u to doba bila važna strateška i vitalna nautička luka) dosada je pronađeno 20 olupuina i to podmornica,razarača i torpedo-brodova.

Jadransko more je oduvijek bilo važna morska ruta između istoka i zapada,a to se i dan danas može vidjeti zbog brojnih relikvija koje nas podsjećaju da prošlost ne treba zaboravljati nego bi nas ona trebala učiti kako kreirati svoju budućnost.